Najteži izazov u prošlosti?

Na osobnom nivou to bi bio oporavak od operacije srca 2006. godine. Dvije godine ranije dijagnosticiran mi je genetski poremećaj srčane aorte – isti poremećaj od kojeg su umrli svi muški članovi u mojoj obitelji. Stoga sam odlučio preduhitriti sudbinu i podvrgnuo se operaciji. Fizički oporavak bio je relativno brz, dok oporavak na emocionalnoj i duhovnoj razini još uvijek traje.

Na profesionalnom nivou, rekao bih da mi je najteži izazov stvaranje UML-a (Unified Modeling Language). Raditi s Jimom i Ivarom bilo je istovremeno i izazovno i korisno; dovesti produktivnost na jedan izvanredan nivo, gdje smo formirali konzorcij doslovno svih većih igrača u softverskoj industriji, zahtijevalo je sve moje tehničke, političke i međuljudske vještine.

Što ti je glavi izvor inspiracije za posao kojim se baviš?

Biti razvojni inženjer je istodobno i privilegija i odgovornost. Naša industrija je promijenila cijeli svijet i biti dio toga i uveseljava, ali ponekad i zaprepašćuje čovjeka.  Upravo zato me najviše inspirira utjecaj naše industrije  na ljudsko iskustvo.

Imam ja i svoje junake: Grace Murray Hopper, Marvin Minsky, Fred Brooks, Randy Pausch, Nelson Mandela, Carl Sagan.

Što bi svaki menadžer trebao raditi svakodnevno?

Zabavljati se. Slušati ljude oko sebe. I zapamtiti (citiram Paula Thoreauxa) da ništa nije savršeno, ništa nije gotovo i sve ima rok trajanja.

Što ćemo moći naučiti od tebe u bliskoj budućnosti?

Nastavit ću raditi na stvaranju priručnika za softversku arhitekturu, projektu za kojeg se nadam da ću ga dovršiti prije nego umrem.

Što je zanimljivije od razvoj softvera?

Ljudi, da nisam softverski štreber, bio bih putujući glazbenik. Ili svećenik. Ili oboje.

Izvor: noop.nl