Grady Booch je jedan od najpoznatijih svjetskih računalnih znanstvenika i filozofa, prepoznat po svojem inovativnom radu na području softverske arhitekture, softverskog razvoja i kolaborativnih razvojnih okruženja. Cijeli svoj život i karijeru posvetio je unaprjeđenju znanosti i umjetnosti razvoja softvera. Jedan je od izvornih autora UML-a (Unified Modeling Language), jedan od začetnika objektno orijentiranog dizajna, jedan od idejnih začetnika i autora niza proizvoda tvrtke Rational koji su iznimno jako utjecali na industriju softvera. Od samog početka tvrtke Rational Software 1981. i nakon akvizicije od strane IBM-a sve do 2013. godine bio je na poziciji Chief Scientist-a. Grady ima iznimno značajnu ulogu u IBM-ovoj strategiji kognitivnih sustava, u svima poznatom Watsonu, ali i u sustavima koji su se nastavili dalje razvijati na temelju Watsona te drugim sustavima koji još nemaju komercijalnu primjenu. Jedan je od osnivača organizacija Agile Alliance, Worldwide Institute of Software Architects te je savjetnik organizacije International Association of Software Architects. Grady ima titulu IBM Fellow, što je IBM-ova najviša tehnička pozicija i trenutno je vodeći znanstvenik u IBM Research odjelu. Autor je šest svjetski poznatih knjiga, publicirao je stotine stručnih članaka i često predaje širom svijeta.
Opis predavanja: Tek smo započeli
Svi mi koji radimo unutar industrije razvoja softvera živimo u svijetu zanimljivih kontrasta. Prvi računalni znanstvenici i programeri gotovo su redom bile žene – danas su one tek maleni dio te zajednice. Razvojni inženjeri su nekad bili ponajviše sistem inženjeri, radili su u direktnom kontaktu s računalima na kojima su radili – danas smo gomilom apstraktnih slojeva udaljeni od hardvera. Kao profesionalci ponekad se nalazimo između želje da kreiramo savršeni softver i ekonomske realnosti poslovnog okruženja. U našim izoliranim uredima pišemo programe koji imaju mogućnost dotaknuti živote tisuća, a ponekad i milijuna ljudi koje nećemo nikada susresti. Svaka nova linija koda koju napišemo je svježa, ali vrlo brzo postaje softverski relikt. Na neki način živimo u vremenu koje je istovremeno najbolje i najgore za raditi u razvoju softvera – toliko toga možemo napraviti, ali se od nas očekuje da napravimo jako puno unutar premalo vremena u svijetu u kojem se tehnologija neprestano mijenja. Biti razvojni inženjer je istovremeno i privilegija i odgovornost – u ovoj prezentaciji ćemo istražiti sve implikacije te perspektive.
